Sastavci, mesto koje granice razdvajaju, a ljudi spajaju

Priboj – Svako ko misli da je njegov put od kuće do posla komplikovan, trebalo bi da upozna poštara Sveta Vilotića iz sela Sastavci, na tromeđi Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Iako je pribojsko, da bismo stigli u ovo selo iz Užica morali smo da pređemo četiri granične rampe. Kako onda izgleda radni dan jednog poštara?

Foto: A.Rovčanin

Kada stignete u Sastavke dočekaće vas šum reke Uvac koja deli ovo selo na dva dela, tako da ono administrativno pripada opštini Priboj i Srbiji, a teritorijalno uglavnom Bosni i Hercegovini, tačnije opštini Rudo. Ako stanete na pola mosta, jednom nogom bićete u Srbiji, a drugom u Bosni i Hercegovini. Sa istog mosta pruža se i poogled na kuće dva brata, u istom dvorištu, a u dve različite države.

„Kad krenem od kuće iz Srbije ulazim u Bosnu, onda izlazim u Srbiju, pa ulazim u Bosnu. Kad krećem na teren, isto tako – prolazim kroz Bosnu, pa ulazim u Srbiju. Onda kad idem ka Sjeverinu i Strmcu da radim, onda izlazim iz Bosne, ulazim u Srbiju, ponovo ulazim u Bosnu i odmah izlazim iz Bosne, pa ulazim u Srbiju“, objašnjava kroz osmeh seoski poštar koji ove granice prelazi svakodnevno.

Zvuči komplikovano, ali meštani Sastavaka o administrativnoj zbrci pričaju kroz smeh. Seoski most u dve države vide kao sponu između vera i kultura.

„Sad smo u Srbiji, a čim prođemo ovaj stub smo u Bosni. Navikli smo na to, normalno živimo, ne smetamo jedni drugima, družimo se. Ima muslimana i pravoslavaca, niko nikom ne smeta. Kad je rat bio ovaj naš deo nije dirao nikoga, nismo imali problema sa njima, niti oni sa nama“, kaže jedan od meštana.

„Do sastavaka imaju četiri granična prelaza, dva bosanska i jedan srbijanski, ali bez problema se prolazi“; „Odavde sam, odlazim i dolazim iz Priboja. Sve ide lagano, nema tu puno zadržavanja za nas koji prolazimo redovno, već nas znaju“, objašnjavaju stanovnici Sastavaka.

Meštani uglavnom imaju dvojno državljanstvo, a iako su granice samo fomalne, dovode do neobičnih situacija.

„Imamo i groblje kroz koje ide granica, pa se Bosanci zakopavaju na srbijanskoj zemlji, a Srbijanci na bosanskoj. Imamo i vikendice koje su braća napravila na istom imanju, a jedna se nalazi u Bosni, druga u Srbiji. Čuli smo da su te granice nastale tako što je jedan aga dao zemlju nekoj ženi i to je ostalo tako“, priča nam poštar Sveto.

Kako su na sve ostalo već navikli, meštani ovog sela neuobičajene istorije, ali i geografije jedino žale što je na ulicama sve manje dece.

„Dobro se slažemo. Prethodnih godina smo dosta i radili, pa smo zajedno obnovili džamiju u Međurečju, koja je bila srušena za vreme rata u Bosni. Popravili smo i most, a sve su zajedno radili pravoslavci i muslimani. Problema nema, koriste se sve novčanice, svaka valuta. Imamo prodavnice, kafane, nedostaje nam samo više ljudi, ali se nadamo da će i to biti“, zaključuje poštar Sveto.

Sastavci imaju svoju školu, ambulantu, prodavnicu, mlekaru, ali i kafanu, koja kao i most u centru sela služi da u razgovoru spaja komšije, bez obzira na državljanstvo i veru.

PP Media i ZooMUE